1. Ezoterično-okultna religioznost (EOR) u arhaičnim narodima i velikim nekršćanskim religijama svijeta. Počinje mitskim tumačenjima i magijskim ritualima u dvama tipovima tajnih inicijacija mladića solarnim i lunarnim nadahnućima kod totemističkih lovaca ratnika i matrijarhatskih biljogojaca, koji se onda međusobno spajaju u primitivna tajna društva sastavljena jedino od muškaraca.
Objašnjenje kako to možete napraviti možete pronaći na jednom od linkova, ovisno koji preglednik koristite:
Ezoterija (grč. ezotheo „nutarnji“) skup je učenja i website znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Taj pojam označava i tajni oblik religijskih učenja.
Nebaidies no ezotērikas – apgūsti to, iepazīsti sevi labāk un palīdzi citiem atrast viņu Īstos Dzīves Ceļus!
O savjetniku: Zovem se Jasna. Pomoći ću vam u vezi sa vašim ljubavnim, financijskim i drugim životnim problemima. Tu sam zbog vas.
Vai patēriņa kredītu salīdzināšana World-wide-webā ir droša? Dāvanas Dvīņiem Garda kafijas krūze vai iespēja izzīlēt nākotni? Vai pāru galda spēles uzlabo attiecības?
Riječ okultizam prvi je place izrijekom spomenuo, ne samo okultno kao do tada, poznati francuski vrač frequent, koji je dobio «inicijacijsko» ime Eliphas Levi, inače pisac brojnih magijskih tekstova, obrednih scenarija i utemeljitelj brojnih «okultističkih crkava«.
Danas se ezoterija smatra doktrinom koja teži jednoj metaizičkoj spoznaji celine kao takve, te se takva sveukupnost smatra uvek istom i nužno jedinstvenom, bez obzira na različita verska, kulturna, epohalna ili društvena predubeđenja.
Inicijacija predstavlja neku vrst uvođenja u »svete znanosti«. U daljnjem razvoju se pojavljuje šamanizam ili spiritistička magija.
Pojmovi ezoterija i okultizam međusobno su usko povezani, ali unatoč mnoštvu zajedničkih sastavnica, ne mogu se između sebe potpuno izjednačiti.
Neosporno je da se u ezoterična učenja ubrajaju i kultovi ili sekte koji su bazirani na određenim tajnim znanjima i čije su „vođe“ ili gurui, postigli „najviše nivoe spoznaje“, te se olako i u njih „uvlače“ intelektualci koji su na neki način nesvesni rizika i opasnosti, te se pridružuju takvim tajnim organizacijama kako bi sebi pomogli, i kako bi „spoznali sebe i svoju suštinu“.
Teorija prilagodbe ide drugim putem. Ona kaže da je okultno, osobito u obliku astrologije, postalo religijom širokih gradskih masa potrošača i mladeži koju su odgojili masovni mediji.
U ovom razdoblju je izraslo najgušće raslinje ezoterzma i okultizma. Kao posljedica susreta kršćanstva s gnozom nastaje gnosticizam, koji izjednačava spoznaju, gnosis, sa spasenjem, što je klasični oblik teozofije. Spasavajuća spoznaja nije racionalna, nego prolazi kroz iskustvo prosvjetljenja i neka je vrst obnove izgubljenog jedinstva s božanskim. Ta spoznaja je ezoterična, njezin predmet zaokupljenosti je čovjekov skriveni ili «tajni» Ja, zato su gnostici izabranici, mudraci, posjednici istine i spasenja. Glavno je spoznati istinu, a ne uzvjerovati u nju, po čemu se gnosticizam i kršćanstvo u bitnom razilaze. U te ezoterične pokrete spada i neoplatonizam i hermetizam, podrijetlom iz Egipta, te tekstovi Hermesa Trismegistosa u njegovom glavnom djelu Corpus Hermeticum, zbirci tekstova o astrologiji, magiji i alkemiji.
Etimologija i značenjePovijesni razvoj ezoterijeRazlike između ezoterije i okultizmaTri vrste ezoterizmaBilješkeLiteraturaVanjske poveznice